Mario Ljubičić: Iz Imotskog stiže robot budućnosti: Rinno nije programiran – on razumije
PLATFORMA 20.03.2026.
Ako humanoidnog robota Rinna pitate „Tko si ti?”, duhovito će odgovoriti: „Ja sam Rinno, jedini robot koji nije otišao na rad u Njemačku iz Imotskog”. I inače se voli šaliti i na većinu škakljivih pitanja, ili na ona za koja nema spreman odgovor, ‘izvući’ će neku šalu, i to na dalmatinskom dijalektu, jer je inovatoru Mariju Ljubičiću, koji ga je stvorio, stalo do toga da očuva i duh kraja iz kojeg dolazi.
No, mladi, 28-godišnji Imoćanin, stvarajući humanoidnog robota ipak nije u svemu uspio: Rinno na svojih 180 centimetra ima samo 60 kila. Šali se kako u Imotskom kažu da nema janjca ispod 10 i čovika ispod 100 kila, i da će Rinnu trebati nadogradnja da postane pravi Imoćanin, jer s tom kilažom djeluje kao vegetarijanac. No, čak i uz tu ‘manu’, projekt Rinno Robotics, koji je nedavno, zajedno s Tonkom, roboticom kineske tvrtke Unitree, sudjelovao na sjednici Nacionalnog vijeća za transformaciju i vrlo suvereno ćakulao s predsjednikom Vlade Andrejem Plenkovićem i ministrima, itekako zaslužuje predstavljanje. A Mario, pokazalo se, još i više!
– U zadnjih desetak godina, koliko je trajao rad koji me dovedo do Rinna, stalno učim. Nakon srednje škole, čak i malo ranije, počeo sam raditi i razvijati svoje proizvode. Već sam tada znao da želim napraviti takvog jednog savršenog robota, ali nisam znao kako. I onda sam, korak po korak, kroz proizvodnju električnih bicikala, koja još postoji iako sam ja izašao iz tog posla, pomalo učio. I sad radim robotiku, kaže Mario u razgovoru za PoslovniFM, kojem Rinnovo predstavljanje nije i prvi susret s predsjednikom Vlade. Upoznali su se još 2019. godine, kad je na jednom sajmu inovatora prezentirao vlastiti električni automobil.
– Na njemu sam počeo raditi još 2016. godine i s tim sam automobilom dobio prve nagrade na brojnim sajmovima. To je automobil koji je imao zanimljivu funkciju: Vozio je sam. On bi meni prišao, otvorio bi mi vrata, ja bih sjeo u njega i nagazio gas. No, nisam baš bio toliko zagrižen da bih se upustio u to da radim u autoindustriji, to je jako komplicirano, ja sam na tom automobilu više učio. To je skup nekih kompleksnih postavki koje moraju raditi kao cjelina i na takvom projektu možete naučiti puno – priča. U početku je radio vrlo skromno, često će reći.
– Recimo, ja sam sve vario sam, iza svoje kuće, na kiši, a aparat za zavarivanje sam čuvao ispod kreveta, jer nisam imao garažu. Tako sam krenuo, korak po korak, i nikad mi nije bilo teško, jer mi je sve to bilo zanimljivo. Svašta sam prošao da bih došao do toga da živim od svojih proizvoda. Na primjer, osmislio sam električni bicikl i cijeli proizvod sam radio od nule, niti jedan dio nisam kupio na tržištu. Sam sam razvijao aluminijski okvir i sve dijelove za njega, sam sam radio kalupe za plastiku, u početku neke 3D plastične printove. Radio sam i svoju bateriju. U prvoj fazi taj bicikl je isto pričao – bio je nešto slično turističkom vodiču – pričao je o objektima pored kojih ste prolazili, vodio čovjeka u tome što dalje vrijedi obići i slično. Taj bicikl je danas na tržištu, zove se GuideBee, proizvodnja teče, ali ja sam izašao iz tog posla, jer sam na njemu naučio sve što mi je trebalo da se posvetim robotici. Tako zadnjih godinu dana radim ovog robota, priča Mario. Zahvaljujući biciklu, dotad je automatizirao proizvodnju, napravio svoje CNC postrojenje koje proizvodi aluminijske dijelove, napravio stroj u koji postavi kalup i on sam izbacuje gotove plastične dijelove…
Rinno, čije ime dolazi od „Responsive Intelligent Neural Network Operator”, zamišljen je kao robot koji samostalno donosi zaključke na temelju percepcije svijeta oko sebe. Prepoznaje predmete poput čaše ili žlice, procjenjuje kako ih uhvatiti, snalazi se u prostoru i uči kroz iskustvo. Njegov razvoj ide korak po korak – kroz više prototipova, bez preskakanja faza.
Cilj je jasan: stvoriti robota koji će moći raditi konkretne poslove – od kućanskih zadataka do industrijskih operacija. Ljubičić tvrdi kako u prvoj fazi Rinno mora biti sposoban obaviti jednostavne zadatke poput usisavanja, dok je dugoročna vizija puno ambicioznija – robot koji može raditi u proizvodnji, koristiti alate i prilagođavati se različitim okruženjima.
Posebno je zanimljivo što robot nije zamišljen kao unaprijed programirani alat. Umjesto toga, koristi dostupne podatke i razvijenu logiku kako bi razumio zadatke i izvršio ih. Drugim riječima, cilj je stvoriti sustav koji „razmišlja”, a ne samo izvršava naredbe.
Urednica: Marijana Matković Foto: Darko Buković/PoslovniFM
Objavljeno 20. ožujka 2026. Sva prava pridržana PoslovniFM.
